portal za umjetnost
Intervju sa Azrom Hasković
Belkisa Džindo
Azra Hasković (izvor: A.H.)
Odjel za konzervaciju i restauraciju
Gazi Husrev begova biblioteka
Azra Hasković je studentica drugog ciklusa Interdisciplinarnog studija na Akademiji likovnih umjetnosti i Prirodno matematičkom fakultetu u Sarajevu, smjer: Konzervacija i restauracija.
B: Koja je razlika između kozervacije i restauracije u praksi?
A: Konzervacija, odnosno restauracija je vrlo često različito definisana, te ćemo naći mnogo definicija u literaturi sa nešto drugačijim pristupima. Pod konzervacijom se mogu podrazumijevati sve mjere na objektu koje se poduzimaju radi saniranja oštećenja, mjere koje produžuju vijek trajanja, te usporavaju proces prirodnog starenja ili pružaju zaštitu od raznih vrsta oštećenja. Te mjere su definisane standardima koje je razvio ICCROM u saradnji s UNESCO-om. One se odnose na zgradu, depo, te uvijete u depou u kojim se čuva građa. Uvjeti podrazumijevaju klimatske uvjete (temperatura, relativna vlaga), rasvjetu (zračenje), rukovanje sa objektima, vitrine i slično.
Konzervacija također podrazumijeva i provjeru stanja samog objekta, sve je potrebno dokumentovati, od stanja na početku, sve faze u konzervaciji i restauraciji, te krajnji rezultat.
Pod restauracijom podrazumijevamo direktan rad na objektu, odnosno nadomiještanje nedostajućih dijelova, čiji proces zavisi od materijala na kojem se radi. Ono što je bitno jeste voditi računa o postojanosti materijala koji koristimo, čitljivosti, te revirzibilnosti materijala koje smo dodali.
B: Na čemu trenutno radiš?
A: Trenutno radim na veoma bogato opremljenim i ilustriranim stranicama džuzova, koje je veliki vezir Mehmed- paša Sokolović dao izraditi, te ih je uvakufio za džamiju u Sokolu, a pred Prvi svjetski rat su doneseni u Sarajevo i pohranjeni u Gazi Husrev- begovu biblioteku. Pored toga radim privatno na konzervaciji i restauraciji rukopisa.
Foto: Azra Hasković
Gazi Husrev-begova Biblioteka
B: Koji je proces konzervacije i restauracije? Kada dobiješ predmet koji je potrebno da se konzervira, kakav proces slijedi?
A: Treba prvo naglasiti činjenicu da proces konzervacije i restauracije velikim dijelom zavisi od materijala i objekta, te zahtjeva različit pristup. Prva faza predstavlja snimanje predmeta, odnosno pregledanje stanja u kojem se predmet nalazi. Zatim opisivanje stanja u evidencijskim kartonima, zajedno sa fotografijama stanja, te prijedlozima čuvanja objekta. Utvrđujemo o kakvim se oštećenjima radi, te se vrše različite analize na objektu. Nakon analiza materijala, te oštećenja nastalih na objektu, donosi se odluka o načinu i stepenu restauracije. Ovi procesi se primjenjuju na svim materijalima. U nastavku ću opisati konkretno pristup na papiru. Stranice se prvo sve razdvoje, numerišu i pristupa se suhom čišćenju, te čišćenju različitim otapalima (što zavisi od rezultata koje smo dobili analizama, te porijekla i stepena oštećenja /zaprljanja). Otklanjaju se stare restauracije i pristupa se novoj restauraciji. Papirne cjeline se nadograđuju japanskim papirom koristeći odgovarajuća ljepila, te je moguće raditi i mašinsko izlijevanje papirne kaše. Nakon analize, ukoliko je to potrebno papir se neutralizira, te se obnavlja celulozna građa papira, retušira se i slično. Pripremaju se predlist i zalist u svrhu zaštite knjige, te se knjiga ušiva i ukoliko nema korica, prave se nove. Predmet se pohranjuje u kutije, napravljene od bezkiselinskog kartona. Također su veoma bitni uslovi u koje se predmet arhivira, te je obavezno svakodnevno provjeravanje uslova (temperatura, relativna vlaga). Depo je potrebno urediti po standardima koje je razvio ICCROM u saradnji s UNESCO-om. Sve je vrlo važno dokumentovati, te svaki predmet ima svoj evidencijski karton. Evidencijski karton je kao naš ljekarski karton, u njemu se piše historijat konzervacije i restauracije, što je veoma bitno za generacije poslije nas. Dakle neko ko dođe u dodir sa predmetom poslije mene će znati šta je primijenjeno na predmetu, koji materijali, otapala i slično, što predstavlja bitne informacije za jednog konzervatora i restauratora.
Foto: Azra Hasković
Berat
Gazi husrev-begova Biblioteka
B: Šta je najinteresantnije na čemu si do sad radila?
A: Najiskrenije ne bih mogla izdvojiti niti jedan predmet kao interesantniji od nekog drugog. Svaki predmet ima svoju priču i različit pristup, to i jesu čari moje struke. Često nađemo i zalutale poruke u knjigama, dogovore, pisma, poneki presovani cvijet...Na objektima također, otkriješ nove slojeve ispod, različite izazove. Svaki materijal i objekat je priča za sebe i sve je interesantno, divno, odgovorno kada si svjestan da držiš historiju u rukama i spremaš je za generacije poslije nas.
B: Koji je tvoj cilj unutar struke?
A: Svaki čovjek, organizovano ili spontano ostavlja iza sebe ostatke, odnosno tragove kulturno-historijskog naslijeđa. Svjedoci smo da u velikoj mjeri nepovratno nestaje naslijeđe, gubitkom ovakvog blaga gubimo dio prošlosti, običaja, ličnosti, događaja.
Dakle, moj glavni cilj, zbog čega sam nekako i ušla u ovu divnu priču, jeste zaštita postojećih kulturno-historijskih dobara. Te smatram da je veoma bitno i podsticanje svijesti građana, educiranje o značaju zaštite i očuvanja kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa što predstavlja temelj identiteta i razvoja svih građana Bosne i Hercegovine i svijeta.
Foto: Azra Hasković
Gazi Husrev-begova Biblioteka