Osvrt na Ubilačke identitete Amina Malufa

Svaki naslov, baš kao i svako ime vuče za sobom određeno značenje, što je vrijedi i u slučaju knjige Amina Malufa od čijega naslova namjeravam krenuti. Težnja za jednim naslovom s poprilično jakim značenjem za ljudski rod krije u sebi jedno veliko antropološko pitanje te se autor pokušava uhvatit u koštac s onom glavnom sastavnicom ljudi koja će vjerovatno biti nepresušan izvor za razne diskursne tokom dugo vremena. Identitet.

​

Amin je pred sebe stavio veliki zadatak i uspio je ga samo djelomično riješiti, mada je i to dovoljno da se u knjizi otvore mnoge teme koje će potaknuti na razmišljanje, a svako pravilno razmišljanje će podstaknuti i na određeno pravilno djelovanje. Težnja da se objasni samo jedan ljudski identitet je velika, a kamo li tek ona da se pokušavaju odrediti određeni obrasci po kojima određene društvene grupe doživljavaju svoje identitete slično ili jednako te se trude istovjetno ih oponašati. Potreba za pripadanjem se navodi kao jedan od temeljni ljudskih potreba u traganju za identitetom pojedinca jer čovjek je prije svega kako kaže Aristotel zoon politikon (grč.), a doslovni prijevod jeste da je to društvena životinja, a životinja kao takva je često nesvjesna svojih postupaka i čini onako kako mu se nalaže ili mu je urođeno. Ipak još je čovjek određen kao i homo sapiens, biće koje ima moć razuma te svoje postupke može razumijevati i analitički doživljavati ono što ga okružuje. Šta se desi kada se te dvije ljudske prirode pomiješaju i koja će od njih dvije prevladati?

​

Svjedoci smo kroz promatranje civilizacije ljudske rase da se ta ista rasa ponašala dosta necivilizacijski. Čovjek je uz sva silna dostignuća što ih je postigao na svim sferama svoja postojanja, ipak zadržao ono čime uspijeva okaljati svaki napredak. Duhovne vrijednosti, tehnička dostignuća, evolutivni napredak i sve ono čime se čovjek trudi da učini kako bi olakšao, učinio život ljepšim, sebi i drugima, se uspijevaju oblatiti činjenicom da u njemu i dalje postoji nagon da krvoločno ima nagon da šteti drugim jedinkama svoje populacije, bez ikakvog razloga kojega bi imao u svojoj koristi.

​

Stvar je to koja se može rješavati i riješiti samo ukoliko čovjek iskreno odlučio zapitati se tko je on i šta ga to određuje te koja je potreba da se šteti drugima. Jedanput kada se dospije do odgovora, u kompletnosti ljudske rase, zemaljska kugla će biti raj. Za drugima nećemo morati tragati. Ovo je doba kada se to treba mijenjati jer globalizaciju treba iskoristit u pozitivne svrhe. I nikada ne treba gubiti vjeru u ljude da će oni to uspjeti jer je to prvi korak ka ostvarivanju toga.

​

​